Kako Vam je u Šibeniku?
Moj boravak u Šibeniku, u ovih već pet mjeseci može se sažeti u jednu riječ prelijepo,… odlično,… savršeno, međutim nije lijepo sve svesti samo u jednu riječ. Dosta dobro poznam Šibenik, ovaj kraj, a dosta dobro poznam i šibensko zaleđe. Poznato mi je podneblje, mentalni sklop ljudi i je to jedan od razloga zašto sam i htio bit trener Šibenke. Jedan od razloga zašto sam pristao na sve ovo je to da su ovdje su ljudi jako emotivni, jako vole Šibenku i bitno je što se radi u klubu. Sam život i grad nije uopće potrebno komplimentirat, koliko je napredovao, koliko je lijep.
Ima li vremena za kavu, jest već našli omiljeni kafić?
Život ovdje mi je odličan, ali osamdeset posto vezan za posao, za broj treninga i utakmica ipak uspio sam pronaći svoja mjesta. Uživam popiti kavu u caffe baru Mozart prije ili poslije treninga. Nekad preskočim kavu da ne postanem inventar lokala, ali susretljivost ljudi, djelatnika i općenito atmosfera, slike Dražena Petrovića me vuku da svaki slobodan trenutak kad je kava u pitanju iskoristim da navratim. Moje bavljenje košarkom isključivo je vezano za Dražena Petrovića. Da on nije postojao kao košarkaš u osamdesetim godinama kad sam se vezao za košarku, iz nogometa sam prešao u košarku, ja sigurno ne bi bio košarkaš, a danas ne bi bio trener. Kako živim u centru grada kad imam svojih pola sata, sat vremena svratim na kavu u Gira ili Hendricksa, pročitam Sportske novosti.
Kako ste zadovoljni s ekipom?
Što se tiče same momčadi, ovih pet mjeseci, imali smo zacrtani plan, odnosno imamo ga. Plan je užasno težak, ali jedino ispravan i koji može donijeti neke plodove u bližoj budućnosti. Nije bitno ono što je sada, nego je bitno ono što će biti. Ono što je sada se mora preživjeti. Izabrali smo teži put, izabrali smo put u kojem želimo stvoriti dobar temelj za ono što bi nam trebalo doći kroz iduće sezone.
Trenutno se nalazimo, u zadnjih deset sezona Premijer lige u najizjednačenijoj sezoni, gdje se praktički do kraja drugoga kruga neće znati tko je na kojem mjestu. Svaka utakmica nosi svoje zamke, a za ovu moju mladu ekipu, pritisak koji se stvara kod svake utakmice je nekad nepremostiva zapreka i tu su nastali neki minusi koje smo imali. Međutim okupili smo jednu grupu ljudi, igrača koji su došli s raznih strana, koji se moraju prvo karakterom i ljudski uklopiti u momčad, a mi ćemo pokušat njihov košarkaški talent iskoristit da se pretoči u rezultat.
Jako sam zadovoljan s igračima koji su došli sa strane jer su shvatili što je Šibenka Šibeniku. Shvatili su kolika je ljubav ljudi ovdje u gradu prema košarkaškom klubu Šibenka. Što se tiče domaćih dečki, oni su došli u uloge koje do sada nisu imali. Oni su došli u minutažu, u vrijeme igre na terenu kad se odlučuje i samim tim njihov stres je puno veći nego što je bio. To je nešto što se mora prebroditi, što se rješava konstantnim radom, jednom bazom koja mora biti jako intenzivna i dobrom pripremom koja se mora za svakog protivnika. Nije samo bitno doći na trening istrčati se, doći na utakmicu i pokušati igrat. To je nešto što se mora suptilno napraviti, pripremiti i onda dolazi do izražaja neiskustvo gdje nekad u nekim situacijama kiksamo. Ja sam sve ovo očekivao, očekivao sam i one velike turbulencije koje smo imali, a očekivao sam i dobre partije.
Ovaj period ćemo dobro iskoristiti da se dignemo fizički, da pokušamo zaliječiti one traume što smo imali. Neki od igrača su stisnutih zubi odigrali sve utakmice. Pokušati ćemo izbjeći sve zamke što se tiče korone, a s malo sreće i ozljede da nas ne izbace iz takta jer nas očekuje pakao u drugom dijelu sezone.
Pratite li mlađe selekcije kluba?
Kroz cijeli svoj trenerski vijek, kao trener prve ekipe uvijek sam pratio što rade kadeti i juniori. Svaku utakmicu koju mogu pogledati, pogledam, tako je i ovdje. Pratim svako ime, stavljam ga u svoj notes, gledam, pišem zapažanja tijekom sezone. Na kraju ćemo sigurno doći do nekih zaključaka, što i kako djeluje u omladinskom pogonu, što se mora popravit, kako ćemo se unaprijediti.
Ono što vidim kroz najmlađe kategorije je sjajna perspektiva kluba i zbog toga su ove sezone koje dolaze, uključujući i ovu, ključne da se zadrži pozitivna atmosfera i duh jer samo na pozitivnoj kemiji možemo spriječiti ili umanjiti neka propadanja da ne tresnemo o pod, nego da se uhvatimo za neku granu i opet popnemo na visinu, gdje nam je lijepo.
Nije tajna da se traže pojačanja?
Već smo iskoristili jedan dio iz budžeta kako bi doveli Roberta Kujundžića, što nam je odmah dalo impuls. Dobili smo jednog polivalentnog igrača koji je već u prvoj utakmici sa Škrljevom reagirao dobro. Maksimalni pozitivac, vrlo iskusan i kvalitetan igrač Premijer lige.
Nije tajna da nam je prijeko potreban igrač na bekovskoj poziciji jer nećemo moć izdržati, odnosno bit će jako teško izdržati sa praktički jednim playmakerom do kraja sezone. Htjeli smo u sezoni pokušati s Klarinom, pripremiti se da on ima backup situaciju i da koristimo još neke igrače kad treba pokrpati rupu na poziciji jedinice. Pokazalo se da je to premalo, da tu fali iskustva i trenutno prave kvalitete da se pozicija pokrije. Klarin je sjajan talent i perspektiva kluba, ali prvo moramo sanirati njegova leđa. Taj problem koji mu se pojavljuje, a ovo je treći put da je izbivao više od dva mjeseca. Trenutno se polako vraća kroz treninge, utakmice za juniore gdje su manja tijela, manji napori i fizički sudari između igrača puno podnošljiviji no što bi bili u Premijer ligi gdje su igrači puno teži. Pratimo razvoj situacije, kako će se njegovo stanje razvijati i svakako nećemo žuriti.
Dakle, moramo pronaći playmakera koji će nam dati dodatnu kvalitetu, a ne pod svaku cijenu dovesti nešto da samo bude broj. U ovom trenutku nam je jako teško pronaći takvog igrača i zbog toga još nismo ušli u finalizaciju tog posla. Igrači se nude sa razno raznih strana, razni manageri nude svašta. Nama treba igrač koji će se uklopiti igrački, učiniti nas boljima, ali vodimo računa i o budžetu.
Foto: Milan Balaban
Vaši ciljevi?
Cilj mi je da ostanemo pozitivni. Da sve bočne udare, trovanja, blaćenja, drvlja i kamenja koja su išla na ovu ekipu, igrače, struku, upravu velikim štitom odbijemo od sebe. Plod pravih pohvala smo dobili s pravih mjesta i to nam je znak da idemo kvalitetnim i pravim putem koji će sigurno Šibeniku držati dugi niz godina na dobrom nivou, a koji će omogućiti da se kroz par godina može gledati na puno više ciljeve nego danas.
Međutim, ono što je sad najbitnije je da igrači zadrže pozitivnost, hrabrost, hladnokrvnost i da ovu sezonu prođemo, što se kaže bez nekih velikih stresova. Naglašavam, to će biti jako teško. Maksimalnim radom, maksimalnim entuzijazmom i neću prestat ponavljat da se može igrati protiv svakoga.
Ono što želim kod igrača je da je svaki trening intenzivan, cijelo vrijeme da smo u Up tempu i da nam je utakmica praktički veći odmor nego što je sam trening. Jednostavno kad igrači steknu prave navike bit će puno lakše. Mali minus je da pojedinci nisu navikli biti u intenzivnom treningu i to je dio odgovora na pitanje zašto ima dosta propadanja kvalitete izvedbe na utakmicama. To je jedna vrsta škole pogotovo kod godišta koje mi imamo.
Kad se sve sagleda ja mogu bit jako zadovoljan. Želje i ciljevi mogu bit samo prazne riječi, a ja želim napredak pojedinca koji će donijeti i napredak momčadi.
I za kraj, svim navijačima Šibenke, Šibenčankama i Šibenčanima želim sretnu, uspješnu i zdravu 2022. godinu, najljepše želje i puno zdravlja.
